Balans Centar

Naslov

balanscentar — Mon, 06 Jul 2009 18:34:14 +0000

kjlkjlkjasdalkdjasdasd

asdasdasdasdasd

Félix Lope de Vega y Carpio

balanscentar — Mon, 06 Jul 2009 08:01:16 +0000

(Madrid, 25. studenog 1562. – Madrid, 27. kolovoza 1635.) španjolski je pisac.

Jedan od najoriginalnijih, vjerojatno i najplodniji pisac uopće. Napisao oko 1800 kazališnih komada, golem broj pjesama koje su mu lako tekle pa je i neka teorijska djela napisao u stihovima (Novo umijeće pisanja komedija u naše vrijeme i dr.), mnoštvo pripovjedaka, romana i spisa koje je teško svrstati u književne rodove. Cijelo je njegovo djelo ujedno blistav, iako katkad i površan iskaz vlastitoga vratolomnog života, između veselja i provoda, tuge i očaja, uz salve smijeha i suza. Reformirao je španjolsko kazalište, razbio jedinstvo radnje i mjesta, uveo lakrdijaše, potkazivače i intrigante, kontraponirao dostojanstvo i sluganstvo, te do danas ostao u živim književnim razgovorima.

Post 2

balanscentar — Mon, 06 Jul 2009 07:46:31 +0000

svidjas mi se kad sutis…

svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
cini se kao da su ti letjele oci
i cini mi se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.
leptirice sna, dusi mojoj si slicna
i slicna si rijeci melankolija.

svidjas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
i kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedna prsten.
kao noc si, sutljiva i zvjezdana.
sutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
udaljena i bolna kao da si umrla.
jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
i veseo sam, veseo sto to nije tocno.

pablo neruda

Nova stranica udruge Balans!

balanscentar — Mon, 06 Jul 2009 07:45:18 +0000

Dobrodošli, živjeli i bili balansirani.
(Potpuna zeno, putena jabuko…)

Potpuna zeno, putena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?

Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jedinim medom porazena.

Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobrazen u slast

juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.

Pablo Neruda